Logoped: Ko je logoped i čime se bavi?

Ko je logoped i koja je njegova uloga u razvoju deteta?
prvi pregled logopeda

Logoped je stručnjak koji se bavi dijagnostikovanjem, prevencijom i tretmanom poremećaja govora, jezika, glasa i komunikacije kod dece i odraslih. Kod dece, logoped ima ključnu ulogu u ranom otkrivanju kašnjenja ili poteškoća u govornom razvoju, kao i u pružanju odgovarajuće podrške i terapije. Rad sa logopedom pomaže deci da razviju veštine potrebne za jasnu i tečnu komunikaciju, što je osnovno za njihov socijalni, emocionalni i akademski razvoj.

 

Koje norme u razvoju govora treba pratiti kod deteta od rođenja do prve godine života?

 

Razvoj govora i jezika počinje još od rođenja. U prvoj godini života, sledeće norme su od ključnog značaja:

0-3 meseca: Bebe reaguju na zvuke iz okoline, prepoznaju glasove roditelja i počinju da proizvode prve zvukove poput gugutanja.

3-6 meseci: Počinju da brbljaju proizvodeći nizove glasova, a često se smeju i vokalizuju kao odgovor na interakciju s odraslima.

6-12 meseci: U ovom periodu, bebe počinju da imitiraju glasove, prepoznaju svoje ime i jednostavne reči poput „mama“ i „tata“. Brbljanje postaje složenije, a oko prvog rođendana može se pojaviti prva reč.

 

Kako se govor razvija kod deteta od prve do treće godine?

 

Ovo je period intenzivnog razvoja govora i jezika. Sledeći koraci su karakteristični:

12-18 meseci: Dete obično zna nekoliko reči, razume jednostavne instrukcije, i koristi gestove poput mahanja. Oko 18 meseci, dete bi trebalo da zna najmanje 10-20 reči.

18-24 meseca: Vokabular brzo raste, i dete počinje da kombinuje dve reči kako bi izrazilo jednostavne rečenice, poput „mama ide“ ili „hoću mleko“. Takođe, razume više nego što može da kaže.

2-3 godine: Dete može da koristi rečenice od tri ili više reči, postavlja pitanja i razume jednostavne priče. U ovom periodu, rečnik deteta se znatno proširuje, a govor postaje razumljiviji za ljude izvan porodice.

 

Šta se očekuje od treće do pete godine u razvoju govora?

 

Tokom ovog perioda, dete značajno usavršava svoje govorne i jezičke veštine:

3-4 godine: Dete koristi složenije rečenice, postavlja pitanja, koristi zamenice (ja, ti, on) i vodi razgovore. Počinje da priča jednostavne priče i većinu reči izgovara jasno.

4-5 godina: Dete priča potpunim rečenicama, koristi prošlo i buduće vreme, razlikuje reči prema značenju i formira složenije rečenice. Njihov govor je uglavnom razumljiv i za strance, a deca su sposobna da se uključe u dijaloge sa odraslima i vršnjacima.

Koje veštine govora i jezika treba da budu razvijene kod deteta pre polaska u školu?

 

Do polaska u školu, dete bi trebalo da poseduje sledeće veštine:

 

5-6 godina: Dete koristi pravilno gramatiku i strukturu rečenica, može da prepriča događaje i priče, koristi rečnik od nekoliko hiljada reči i razume složenije instrukcije. Takođe, trebalo bi da bude sposobno da prati razgovor, postavlja i odgovara na pitanja, te da jasno izražava svoje misli i osećanja.

Kada se treba obratiti logopedu?

Od rođenja do 3. meseca:

  • Ako beba ne ostvaruje kontakt očima s majkom.
  • Ako postoje poteškoće u hranjenju koje su povezane s oralno-motornim problemima.

Od 4. do 6. meseca:

  • Ako dete ne proizvodi zvukove poput gukanja.
  • Ako ne uspostavlja kontakt očima.
  • Ako slabo ili nikako ne reaguje na glasne zvuke iz okoline.

Od 7. meseca do prve godine:

  • Ako dete nije počelo ili je prestalo da brblja.
  • Ako nema doslednu reakciju na buku ili glasove.
  • Ako ne pokušava da komunicira vokalizacijom ili gestovima (pokazivanje, mahanje).
  • Ako ne reaguje na jednostavne reči ili uputstva.

Od prve do druge godine:

  • Ako dete ne razume jednostavne verbalne naredbe.
  • Ako ne pokazuje interesovanje za govor i komunikaciju.
  • Ako ne imitira govor odraslih.
  • Ako mumla i pokazuje predmete, ali ne koristi reči.

Od druge do treće godine:

  • Ako dete ne povezuje dve reči u fraze (npr. „hoću sok“).
  • Ako ne izvršava jednostavne dvočlane naredbe (npr. „donesi loptu i sedi“).
  • Ako je govor deteta nerazumljiv bliskim osobama.
  • Ako se simbolička igra (pretvaranje da hrani lutku, vozi auto) ne razvija.

Od treće do četvrte godine:

  • Ako je govor deteta teško razumljiv, čak i bliskim osobama.
  • Ako je rečnik siromašan, a rečenice kratke i gramatički nepravilne.
  • Ako dete pokazuje produženu nefluentnost u govoru, poput fiziološkog mucanja.

Od pete do šeste godine:

  • Ako dete ne može da prepriča jednostavan događaj (npr. šta se desilo u vrtiću).
  • Ako je govor i dalje nerazumljiv i nepravilno artikulisan.
  • Ako dete ima poteškoća u sporazumevanju sa vršnjacima.

 

Ako primetite bilo koji od ovih znakova, važno je da se obratite logopedu za procenu govorno-jezičkog razvoja deteta. Rana intervencija može značajno unaprediti detetovu komunikaciju i sprečiti kasnije poteškoće u učenju i socijalizaciji.

Podelite ovaj tekst

Facebook
Twitter
LinkedIn